|
3.
Srbija,
ta stara frajla, napuštena od sveta
Udavača u najboljim godinama
Celim telom oslonjena na prošlost, kao basista na kontrabas
Uspavana grmljavinom topova
Pokušava da se probudi iz sna
Teško to ide u ovim godinama, gospođice
Njene se reke ponornice ulivaju u Crno more
Oblaci nose uspomene mokre i slane od kiše
Voće je rodilo poslednjih godina
A opet, sve nekako na tamjan miriše
Stare se lađe vuku niz Dunav, mutan i odsutan
Jata pospanih vrana sleću na krovove i raskvašene žice
Sedam beogradskih brda kao sedam grehova
Legitimišu vetrove koji doleću iz ravnice
Nema se šta više komentarisati...
1 2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 |
|
All
rights reserved®. Used by permission of the author.
Copyright©
2000 by Radoman Kanjevac |